Prihranjivanjem se povrću daje nužno potrebna hrana, i to tijekom čitave vegetacije, a osobito u vrijeme najjačeg rasta vegetativnog dijela biljke. Međutim, prihranjivanjem se ne može nadoknaditi osnovnu gnojidbu.
Praksa je pokazala da se najbolji prinosi mogu postići ako se uskladi i poveže osnove gnojidbe, bilo stajskim ili mineralnim gnojivima (ili obje vrste gnojiva), s prihranjivanjem.
Prihranom se najlakše mogu regulirati rast i razvoj. Tako npr. prihranom s dušičnim gnojivima (KAN i urea), gnojimo tamo gdje želimo povećati rast i razvoj vegetativnih organa, a moguće je i produljenje vegetacije povrća, osobito kod skupine lisnatog povrća (salata). Prihranjivanjem kalijevim gnojivima ubrzavamo rast i razvoj povrća, dozrijevanje vegetativnih i generativnih organa. Osim toga biljke postaju otporne prema raznim bolestima i prema raznim bolestima i prema niskim temperaturama. Danas se manje upotrebljavaju jednostruka gnojiva.
NAČIN PRIHRANJIVANJA POVRĆA
DOZA PRIHRANE ZA ODRASLE BILJKE
|
Na 1 l vode |
3 g |
KAN-a |
0,3% |
|
|
6 g |
P gnoj |
0,6% |
|
|
3 g |
K |
0,3% |
ROKOVI PRIHRANJIVANJA POVRĆA
PRIHRANJIVANJE POVRĆA GNOJEM PERADI
Prihrana gnojem peradi je brzo vidljiva i učinkovita radi svojeg kemijskog sastava:
|
N (dušik) |
0,7-1,9% |
|
P2O5 (fosfor) |
1,0-1,6% |
|
K2O (kalij) |
0,8-1,0% |
Vrijednost gnoja peradi je u tome što je odnos temeljnih hranjiva ujednačen, tako da harmonično djeluje na ishranu biljaka. Za prihranjivanje u tijeku vegetacije preporučuje
|
-količina |
3-5 dag na metar četvorni |
|
-koncentracije |
10-15% |
To znači da se 1 kg gnojiva peradi otopi u 10-15 l vode i zalijeva se u brazde napravljene
10-15 cm od biljaka, dubine 10-12 cm, koje se potom zatvaraju.